1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>

Ekspedicija na Kilimanjaro 2014

Ponedjeljak, 03 Ožujak 2014 00:00

Autor Admin

PDF Ispis E-mail

Od 1912. kada su se prvi put radila istraživanja ledenjaka na Kilimanjaru do danas je ostalo samo 20 posto ledenjaka. Čak 5 895 metara iznad mora, najviši vrh Afrike i najviša samostojeća planina na svijetu, Kilimanjaro je oduvijek bio destinacija istraživača, pustolova i planinara. Kilimanjaro se nalazi na sjeveru Tanzanije, blizu granice s Kenijom, samo tri stupnja ispod Ekvatora. Najviša je samostojeća planina na svijetu stvorena i oblikovana silama vatre i leda. Kilimanjaro je zapravo vulkan s tri kratera (Kibo, Mawenzi i Shira). Kibo je najbolje sačuvan krater na planini čija je najviša točka vrh Uhuru. Kibo je jedini dio planine stalno pokriven snijegom.

Planina koja se diže visoko iznad savane oduvijek je bila smisao i predmet obožavanja lokalnog stanovništva. Po Kilimanjaru se u Tanzaniji naziva najbolje pivo, flaširana voda, turističke agencije, aviokompanije. Podrijetlo imena je kombinacija swahilija na kojemu riječ kilima znači planina i jezika kichagga na kojemu njaro znači bjelina – Bijela planina.

Uspon na Kilimanjaro nije tehnički zahtjevan (nije nužna užad ni znanje o alpinizmu po stijenama i ledu), ali je vrh visok i najveći izazov predstavlja visina. Visinska bolest najčešća je prepreka na usponu. Samo 40 posto penjača uspije doći do vrha, a gotovo svake godine ima i smrtnih slučajeva. Do vrha postoji nekoliko smjerova. Mi smo odabrali rutu Machame, prema istoimenom planinskom selu. Ova ruta podrazumijeva trajanje uspona od sedam dana, spavanje u šatoru (visinskim logorima), te se ubraja u najteže, ali i najljepše.

Nakon okupljanja u Moshiju i dogovora sa vodičima koristimo slobodan dan za obilazak grada i upoznavanje lokalnog stanovništva, hrane i pića. Nakon lijepo provedenog dana odlazimo na počinak da bi bili spremni u dogovoreno vrijeme ukrcati opremu i krenuti na uspon koji je kronološki izgledao ovako:

1. dan: Kroz kišnu šumu

U devet sati vodiči su sa  kombijem došli po nas i prtljagu, te smo krenuli put ulaza u Nacionalni park Kilimanjaro. Prošli smo kroz malo planinsko selo iza kojeg se nalazi ulaz u park i na kojemu počinje uspon. Registrirali smo se na ulazu koji je na 1 900 m nadmorske visine. Odmah iza ulaza čekala nas je naša grupa vodiča. Dvadeset troje  s velikom količinom opreme, hrane, šatora i prtljage čekalo nas je sa smješkom. Tada smo uvidjeli da je ovo u biti prava ekspedicija, na koju nosimo sve potrebno i da se ovdje opraštamo od blagodati civilizacije. Svaki nosač na sebi je nosio svoju opremu i još oko 20 kg tereta. Cilj prvog dana je Machame kamp na visini od 2 980 m. Početak peterosatnog uspona vodi kroz gustu vegetaciju planinske kišne šume. Prava džungla, gotovo da se nebo ne vidi od vegetacije.  Osjeti se velika vlaga zbog guste šume, ali je temperatura slična kao i u podnožju. U samo šest dana uspona čeka nas velika temperaturna razlika, od +30 Celzijevih stupnjeva u podnožju do - 9 Celzijevih stupnjeva u noći uspona.  Oko 17 sati stižemo u kamp, nakon što nas je dva sata prala kiša.  Nosači su već postavili šatore i po kampu se širi miris juhe, kokica, čaja.... Nakon večere se prvi put kroz oblake pojavljuju vrhovi Kilimanjara,  pada temperatura, i nema se što čekat, u šatore da bi ujutro bili što odmorniji za slijedeću dionicu.

2. dan: “Pole, pole!”

Buđenje  oko 7 sati, doručak i u 8 smo već spremni sa malim ruksacima za polazak, dok nosači sklapaju šatore i spremaju  višak naše opreme u nepromočive vreće kako bi prije nas došli u slijedeći kamp. Cilj drugog dana je kamp Shira na visini od 3 810 m. Na ovim visinama već se mogu osjetiti visinske promjene i utjecaj na organizam. Naši vodiči Prey God, Sebastian i Jeremiz nas savjetuju da ako ih  budemo slušali i pratili njihov ritam nećemo imati problema s visinom. “Pole, pole!” (polako, polako), izraz je koji se najčešće čuje od vodiča na Kilimanjaru.  Mnogi neiskusni penjači, posebno oni u dobroj kondiciji, krenu brzim hodom na uspon. Tijelo tada nema dovoljno vremena za aklimatizaciju, te su posljedice visinske bolesti izraženije i najčešće se završi odustajanjem od daljnjeg uspona. Vegetacije je sve manje što dodatno potvrđuje da su uvjeti sve suroviji i teži. Pred kamp napustili smo i nisku vegetaciju i ušli u “planinsku pustinju”. U sumrak iz kampa uživamo u spektaklu zalaska sunca. Nalazimo se iznad oblaka, a  ispred nas  je pogled  na susjedni vulkan  Meru  4600 mnv iza kojeg se nalaze poznati Nacionalni parkovi Serengeti i Ngorongoro, parkovi u kojima se najčešće snimaju emisije o životinjskom svijetu Afrike.

3. dan: Sedam sati penjanja

Toga jutra ustajanje isto u 7 sati, ali na naše veliko iznenađenje jedan član ekspedicije tuži se na nespavanje i vrtoglavicu te nakon razgovora sa vodičima odlučeno je da ga Jeremiz otprati nekih 2 sata do mjesta gdje može po njega doći terensko auto sa spašavateljima, dok nas petoro nastavljamo dalje sa pritiskom u prsima zbog odustajanja našeg prijatelja.  Ovaj dan bio je najzahtjevniji do sada. Hodali smo sedam sati i popeli se na Lava tower na visinu od 4 630 m kako bismo se što bolje aklimatizirali. Spustili smo se u sljedeći logor Barranco na 3 976 m. Najbolji način aklimatizacije na visinu je preko dana se penjati na veće visine, te se spustiti na spavanje niže. Planinarski izraz “penji se visoko spavaj nisko”. Barranco je prekrasan kamp u grotlu planine iznad kojeg se dižu strme stijene i obronci prema vrhovima Kilimanjara. Izgleda nam kao na dohvat ruke. Prey God  nam pokazuje sutrašnju rutu penjanja. Izgleda nam još zahtjevnije nego danas. Za vrijeme večere Jeremiz se javio da je sa kolegom sve u redu i da će vjerojatno odmah za Hrvatsku kako bi obavio lječnički pregled. Ustanovilo se da mu je šećer puno varirao.

4. dan: Zadržavanje visine

Put iz Barranco kampa ide desno prema strmoj stijeni koja se zove Barrancov zid. Velika stijena u kojoj je usječena uska staza na kojoj se treba pridržavati i pomagati i rukama. Popeli smo se na zid i krenuli put Karanga kampa na 4 250 m  gdje poslije ručka radimo još jedan manji aklimatizacijski uspon, ukupno 5-6 sati hoda.  Prey God je rekao da ove  dane zadržavamo visinu kako bi se na nju što bolje naviknuli i pripremili za posljednju etapu uspona.

5. i 6. dan: Uspon, vrh i silazak

Krenuli smo prema posljednjem logoru na putu prema vrhu. Barafu kamp nalazi se na visini od 4 673 m. Za ilustraciju: najviši vrh Alpa Mt. Blanc je na 4 807 m. Do Barafu kampa čekalo nas je 6 sati hoda. Do sada jedan od najtežih dana. Što smo bili bliže kampu to je hod sve sporiji. Osjeti se visina, noge su teške i malo brži pokret ostavlja nas bez daha. Vodiči  kažu da hodamo izvrsnim tempom i da je za sada sve baš onako kako i treba biti. U kampu susrećemo penjače koji su se upravo spustili s vrha, ali i neke koji su odustali. Gotovo svi su osjećali snažnu glavobolju i vrtoglavicu. Prey God ulazi u naš šator i pravimo dogovor za uspon. Kaže da ćemo na uspon krenuti u 24 sata. Na vrhu bismo mogli biti oko 8 sati ujutro. Savjetuje nam poslijepodnevni odmor i spavanje kako bismo bili odmorni za uspon. Adrenalin je visok. Spremili smo stvari za uspon i odjeveni se uvukli u vreće za spavanje.  Uzbuđenje pred uspon nije nam dalo dugo spavati. U 23 sata izlazimo iz šatora, pijemo čaj, jedu se keksi, panceta i oko ponoći spremni smo za uspon. Nebo je zvjezdano, ali bez naglavne lampe uspon ne bi bio moguć. Prema gore ne vidimo kraj i uspon je izuzetno strm, imamo osjećaj da se svjetla od grupa ispred nas doslovno spajaju sa zvijezdama.  Iza nas vidimo još nekoliko timova. Krećemo se vrlo sporo. Svako malo zaustavljamo se s dubokim udisajima. Na visini iznad 5 200 m osjeća se da ulazimo u zonu ekstremne visine, nedostaje kisika, što se pokazalo nepodnošljivo za još jednog  našeg  kolegu koji nažalost odustaje. Hladnoća od -9 Celzijevih stupnjeva dosegnula je svoj ekstrem oko 4 sata ujutro. Ma koliko željeli odmor, hladnoća nam to ne dozvoljava. Oko 5:30 veličanstven prizor, oblaci su ispod nas sve zatvorili, dok  sunčeve zrake izbijaju daleko na istoku . Strmi uspon traje do Stella pointa na 5 730 m, nakon čega nas čeka blagi uspon do vrha u trajanju od još sat vremena. Osjećamo blage simptome visinske bolesti, pritisak u glavi i malo teže disanje, ali ništa zabrinjavajuće. Ispred nas je krater Kibo, ledenjaci  i u daljini vrh. Nakon kratkog odmora klimamo si glavama da smo spremni za dalje. U 8:15  stižemo na vrh Uhuru, na 5 895 m nadmorske visine, najviši vrh Afrike. Oduševljenje i međusobno čestitanje. Najviši vrh Uhuru na lokalnom jeziku znači “sloboda”, a to je upravo ono što smo tada i osjećali. Pogled s vrha proteže se preko oblaka u daljinu preko crnog kontinenta. Prizor je nezaboravan!

Spust do kampa, kratki odmor  i nastavak po ruti  Mweka do Milenium kampa na visini od 3 700m. Kada smo zbrojili vrijeme hoda prema vrhu i trajanje spusta do kampa, u tom danu hodali smo više od 13 sati. Uz večeru otvaramo bocu Kaštelanskog Crljenka da bi proslavili svoj uspjeh.

7. dan: Izlaz iz NP

Sedmog dana, nakon doručka,  nosači  i vodiči pjevaju Kilimanjaro song, a mi njima Tajtavrlje. Krećemo na ne baš  lagani  peterosatni spust do izlaza iz nacionalnog parka. Na izlazu vodič prijavljuje naš uspon i uzima certifikate  koje dodjeljuje navečer  u  hotelu uz zajedničku večeru i pjesmu.

Nakon odmora i još malo druženja po Moshiju odlučili smo se za dvodnevni  posjet  NP Tarangire i Ngorongoro.  Noćenje u Arushi,  slijedeće jutro dio ekipe odlazi za Hrvatsku,  a troje nastavljaju do naših misionara gdje im uručuju  poklone  koji su poslani iz Hrvatske.

Odlična družina, predivno iskustvo.

Još jednom hvala svima na podršci i dobrim željama.

 

 

 



Autor Članka & Fotografija: Dinaridi

 


Vijesti - Planinarski Izleti

Prijava/Odjava Korisnika

Korisničko Ime Lozinka Zapamti me!    Napravi račun...