1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>

Prokletije (Bjeshket e Nemuna)

Nedjelja, 27 Ožujak 2011 08:18

Autor Admin

PDF Ispis E-mail

Planinarsko Sklonište "Sv.Mihovil" Otvorenje!

"Kad je Bog stvarao planinu, sigurno je mislio na čovjeka, kako bi mu život učinio ljepšim. Dobro došli u Grebaje, oazu mira i ljepote."
Kao nadoknadu za putovanje lošim cestama i zaustavljanje pred čestim policijskim kontrolama, dobili smo divne krajolike planina i rijeka, kroz koje smo se probijali do našeg prvog cilja – do pansiona u Plavu.

Umorni od puta, odmah smo polijegali, a sljedećeg jutra ustali spremni za predstojeće napore. Zaspali su: Sonja Nikolin, Gorazd Barač, Tiho Kocijanić, Željko Stamatović, Dalibor Bijelić i Mladen Palinić.
S prvim zrakama sunca, uz kaficu kod domaćina, obasjala nas je ljepota Plavskog jezera. Plav je, za one koji ne znaju, znamenit i kao rodno mjesto međunarodne youtube zvijezde Ekrema Jevrića, autora čuvenog hita 'Kuća poso, poso kuća'.

Prokletije (Bjeshket e Nemuna)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pozdravio nas je i popio kavu s nama predsjednik Planinarskog društva Gjeravica iz Peći, gospodin Sali Maloku, izrazivši želju da posjetimo njihov novi planinarski dom, zavidnog kapaciteta, 200 ležaja, te da se uvjerimo u ljepotu Prokletija i s kosovske strane. Na rastanku nam je poklonio butelju Manastirskog vina kojeg smo s kolegama u Splitu degustirali. Degustacija je rezultirala jednoglasnim zaključkom da bi svakako trebalo provjeriti koja se točno količina vina čuva u manastirskim podrumima...

Prokletije (Bjeshket e Nemuna) google

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zaputili smo se u Gljev na prijavu našeg uspona. Tamo smo zatekli srdačnog lokalnog policajca, koji se sjetio našeg susreta od prije tri godine i koji nije skrivao zadovoljstvo činjenicom da se ljudi vraćaju u njegov kraj. Razgovarajući s njime, doznali smo sve bitno o padalinama, stanju snijega i čestim lavinama zbog neobično toplog vremena za ovo doba godine.
Bio je sretan vidjevši mnogobrojne planinare na ovom memorijalnom usponu i iskreno izrazio želju da nas opet vidi. To smo mu i obećali. Čvrsto.

Terencem smo došli kolskim putem preko znamenitog kraškog vrela Ali-pašinih izvora, izvorišta rijeke Lim, gdje se svake godine na Ilindan okupljaju iseljenici i ljudi iz ovog kraja. Izvori su dobili ime po albanskom vojskovođi Ali-paši Šabanagiću, tj. Ali-paši Gusinjskom. Ušli smo u dolinu Ropojana, koliko su to smetovi dopuštali, a dalje nastavili pješke. Hodali smo, dobro natovareni, oko 2 sata i stigli do napuštene vojne karaule u Zastanu, gdje smo se namjeravali smjestiti.

Prokletije (Bjeshket e Nemuna) Tu smo se sastali s ostalim sudionicima uspona iz gotovo svih okolnih država, među kojima su nam bili i dragi prijatelji iz beogradskog PD Pobeda, s kojima se često družimo u planinama.
Sonja i Žele imali su dovoljno hrabrosti da se stisnu u prenatrpanoj prostoriji koju je anonimni dekorater ukrasio svojim svježim izmetom. Nas četvero ostalih odlučili smo se na boravak vani. Tiho i Tesla su imali šator i brzo se skućili, a Dacha i ja smo si za sat vremena iskopali jazbinu u snijegu i to, gle, nije uopće ispalo tako loše. Opet je lopata zablistala svojim tehničkim mogućnostima.

Očekivao sam da će se oko vatre skupiti društvo i zapjevati neku sevdalinku, ali smo na kraju ostali samo nas dvojica Dalmatinaca i 5-6 Bosanaca. Šteta, a nad'o sam se i Emini i Nanulama. Vjerojatno su ljudi bili umorni od puta i pješačenja, a grupni uspon je najavljen za 2 sata ujutro.

Nakon nekoliko sati ležanja, mi smo krenuli u 3 sata, kako bi izbjegli veliku kolonu. Od karaule gustom šumom, oko sat vremena, vodi strmi uspon do graničnog kamena, odnosno doline ledenjačkih jezera. Na žalost, sva su jezera bila prekrivena snijegom. Pa ipak, uživali smo u njihovoj ljepoti, onako okruženima strmim visokim stijenama, skoro bez ikakve vegetacije, ostavljajući dojam kao da su s drugog planeta iz zviježđa Kanca-Manca.

Prokletije (Bjeshket e Nemuna) google

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Maja e Jezerces
u prijevodu s albanskog znači vrh jezera, jer se doista pod vrhom nalazi šest gorskih jezera.
Snijeg je bio dubok 50-tak cm, a kako je noć bila prilično hladna, formirala se dovoljno jaka korica da izdrži hod jednog, ali ne i stotinu pospanih i opčinjenih planinara koji su isprtili put pred nama.
Malo mi je bilo neugodno, ali sam znao da bi napredovanje u tolikoj grupi bilo jako sporo. Nakon još 3 sata hoda po mraku i prtini, zora nas je zatekla malo prije prijevoja odakle kreće završni uspon od otprilike 300 m n/v. Tu smo ugledali grandioznu kolonu od stotinu ljudi. Kolona je iz daljine izgledala poput divovske gusjenice izmigoljene iz snijega. Stvarno ljudi, k'o iz nekog SF filma.
Tu se grupa počela opremati cepinima i derezama, a oni koji su bili spremni, odmah su nastavili strmo na vrh, zbijajući se u kolonu, možda preveliku i pregustu.

Bilo je i nekoliko zahtjevnijih dionica, zbog kojih su se povremeno stvarali čepovi, ali je na koncu sve proteklo dobro. A na vrhu nas je dočekao prekrasan sunčan dan s odličnom vidljivošću, pa smo se mogli nauživati pogleda na unaokolo i nadaleko rasute vrhove. Pomislio sam kako na većinu vrhova ovog prostranstva ljudska noga vjerojatno nije nikad kročila i kako je taj divan krajolik tako opojan i privlačan.

Hladan nam je sjeverac brzo ubio želju za zadržavanjem na vrhu, pa smo krenuli nizbrdo gdje smo imali i jednu manju nezgodu. Naime, beogradski je kolega proklizao 100-njak metara niz strminu, ali srećom bez ikakvih ozljeda.Naredna 4 sata slijedilo je pravo prženje na veoma jakom suncu i hodanje po već omekšanom i gnjecavom snijegu. No, i to je dio paketa planinarskih čari.

Unatoč naočalama bilo je mučno gledati zasljepljujuće bjelilo svuda oko nas. Osim okolnih stjenovitih vrhova, u tom blještećem vidokrugu isticala se samo veoma tanka, dugačka, gotovo beskrajna linija prtine kojom smo došli na Maju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mislim da je ovaj planinski masiv pravi raj za planinare, site komercijaliziranih odredišta na kojima se osjećaju kao broj na listi putnika neke agencije. Priroda je božanstvena i svaki novi krajobraz je priča za sebe vrijedna desetina klikova foto aparata. Svako je brdo drugačije, ali ovo zaista odskače, kako ljepotom, tako i ukupnim dojmom kojemu uvelike pridonosi srdačnost lokalnih ljudi. Pozdravili smo se s prijateljima, jer smo po dolasku u Zastan odlučili da nakon tople juhe, skuhane na prokletijskom snijegu, ipak krenemo natrag u Plav i odmor potražimo u udobnom krevetu. Za sutradan sam predložio da napravimo još jedan kraći uspon po Popadiji, ali se društvo ipak odlučilo za povratak kući, jer nas je čekala duga vožnja do Splita. Krenuli smo oko 9 sati, računajući kako ćemo do sumraka sigurno stići. U Mojkovcu smo stali na burek, ali nas je primijetio predsjednik PD iz Mojkovca i ljubazno nas pozvao na kavu i partiju razgovora o njihovoj zajednici. Kasnije su nam se priključili predsjednici općine i turističke zajednice i pozvali nas u posjet Bjelasici i Komovima, što smo mi s oduševljenjem prihvatili. Jedan od sljedećih izleta će vjerojatno krenuti upravo u tom smjeru.



 

 

 

 

 

 

Zastali smo i radi posjeta manastiru Morača, koji se nalazi na desnoj obali rijeke Morače. Sazidan je 1252. godine, a podigao ga je Stevan, sin Vukanov, a unuk Stevana Nemanje.
Na kraju priče moram se zahvaliti mještanima Stoca u Bosni, jer su se doslovce natjecali u pomoći oko saniranja probijene gume na našem terencu. Zvuči nevjerojatno, ali vozači automobila i kamiona sami su se zaustavljalli i svesrdno nudili pomoć.
U Split smo stigli u 2 sata poslije ponoći, veoma umorni i pospani, ali bez obzira na to, terminatorski sam zaključio:
"I'll be back!"


Datum Događaja: 11.03.2011
Autor Članka & Fotografija & Video: Mladen Palinić (Paydox)

 


Vijesti - Planinarski Izleti

Prijava/Odjava Korisnika

Korisničko Ime Lozinka Zapamti me!    Napravi račun...