1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>

Značka broj 65

Subota, 16 Kolovoz 2014 00:00

Autor Admin

PDF Ispis E-mail

 

Put Oluje po Dinari …

Prošle godine 2013 na internetu pročitao sam poziv planinarima koji žele pješačiti putem Oluje u organizaciji PU Dinaridi. Pročitavši kako se to hoda 150 km po terenima Kamešnice- Dinare po kojima još nisam planinario gdje su ginuli naši heroji u oslobađanju naše domovine odmah me privuklo  kao magnet. Šaljem mail kako bi se prijavio ali kasnim već je sve popunjeno?, uz sugestiju da se prijavim za drugu godinu.


Ne znaju planinari iz PU Dinarida da sam ja stari vuk sa Velebita isto sa olujnim iskustvima koji želi proći i vidjeti dijelove oluje po terenima Dinare gdje me osim planinarenja vuče osjećaji, srca i duše gdje se isto ginulo u domovinskom ratu.

Osim gore navedenog, puno elemenata me još privuklo, kako bi vidio Put Oluje po Dinari tim više što sam aktivni vodič HPS-a iz stanice vodiča Zagreb, ispred stanice vodiča vodim projekt memorijalne obilaznice „Planinske satnije Velebit“ na prostorima ratnog djelovanja južnog Velebita tako da mi Put Oluje po Dinari daje nova saznanja i još veću volju za obilježavanje i javno predstavljanje živih i poginulih branitelja u domovinskom ratu, (da se ne zaboravi).

Spadam u stariju populaciju seniora planinara koji se još dobro nosi sa hodanjem po planinama tako da sam se odmah prijavo u 2013 godini za pohod Put Oluje u 2014 godinu, što mi se na moje veliko veselje i ostvarilo.

U Zagrebu prije puta za Sinj gdje je zborno mjesto polaska na Put Oluje upoznajem još nekolicinu planinara koji su se prijavili za Put Oluje, dogovaramo se krećemo nas četvero 29.7.2014. autobusom za Sinj gdje moramo i prespavati kako bi bili 30.7.2014. ujutro na startu.

U Sinju nas je dočekao ljubazni domaćin iz PU Dinarida Ivo, odmah se vidjelo da su ti planinari puni entuzijazma, volje i uslužnosti prema nama koji smo došli prvi puta iz druge sredine, grada, osim što su nas smjestili u pansione još su nas i vozili po  gradu kako bi kupili još neke sitnice prije puta od sedam dana po vrletima Hrvatske i BH putem Oluje.

Drugi dan rano ujutro skupljamo se ispred prostorija HGSS-a mislim nogometnog kluba Junaka iz Sinja gdje se svi sudionici upoznaju, dolaze vojni kamioni, terenci HGSS-a cijela logistika koja će nas pratiti putem Oluje angažiranih u ne baš lakoj organizaciji PU Dinarida kako bi se održao i četvrti put za redom Put Oluje na spomen hrabrim braniteljima koji su dali živote u Domovinskom ratu.

Upoznajemo glavnog vodiča Ivana Zebića-Kleptona koji će nas sigurno voditi sa svojim prijateljima iz društva odličnim poznavaocima svih planina, dolaca, škrapa, na obje strane granica jer su i sami bili sudionici Oluje na tim prostorima.

Krećemo, punimo terence, kamione i vozimo se do mjesta Voštane točnije do crkve Presvetog imena Isusova gdje se pomolismo za sve umrle i nas žive kako bi sigurno prošli sedmodnevni Put Oluje i 150 km do proslave dana Oluje 5.8.2014.godine na vrhu tvrđave u Kninu.

Sada kada smo obavili sve formalnosti za preživljavanje sedmodnevnog hodanja po planinama putem Oluje, krećemo sa velikom željom znatiželje i uzbuđenja ne znajući što nas sve čeka na putu. Prva stanica bila je planinarsko sklonište Sv. Mihovil (1340 m) gdje nas ugodno iznenađuje naša logistika, kuhane hrenovke, kuhana jaja odličan gablec, marenda prije uspona na najviši vrh Kamešnice Konj (1856 m).

Putem prema Konju oko 3h penjali smo se kroz raznolike krajolike pune prekrasnog samoniklog cvijeća, gljiva, vrganja i što je mene fasciniralo hodanje kilometarskim putem kroz šumske jagode  tako da smo se svi iz kolone usputno saginjali brali, jeli neodoljive šumske jagode. Na žalost vrh Konja nije nas dočekao ljubazno puhao je vjetar takvom silinom tako da ja težinom preko 100 kg sa ruksakom nisam mogao hodati nego sam se spustio držeći se čvrsto za kamenje u kakvu takvu zavjetrinu.

Nakon tog vjetra nebo se zatvara dolazi kiša i umjesto užitaka hodanja po hrptu Kamešnice sa prekrasnim pogledima na obje strane granice prolazimo i one loše strane planine uz izvrsno vođenje našeg vodiča Kleptona preko vrha Kurljaja (1809 m), spuštanja do planinarskog skloništa Bunarić (1600 m) gdje se uz kišu ipak malo odmorimo i nastavljamo preko raznih dolaca vrhova Bliznički brig (1668 m),  Garjeta (1773 m), Bunjača (1770 m) dolazimo u Rosni dolac gdje smještamo logor prvog dana puta Oluje.

Drugi dan krećemo dalje, vrijeme nas ne mazi kiša, sunce, vjetar, kiša i tako cijeli dan prolazimo prijevoj Vaganj (1173 m), prolazimo kraj stratišta Huseina jama, špilje Mračne peče, zatim prolazimo kraj još jedne jame stratišta Kurbegova jama, da bi na kraju završili dan kod Malog Maglaja (1455 m) žig HPO.

Treći dan krećemo konačno bez kiše, uživamo u prekrasnim brdima i dolinama i stižemo do planinarske još nezavršene kuće, posvećene  7 brigadi Pumama koji su najviše života u obrani Domovine dali na ovim prostorima. Kuću su izgradili uz pomoć donacija, PU Dinaridi po meni sigurno najljepšim položajem sa vidicima; na sjeveru Velika Duvjakuša ( 1708 m), na zapadu pogled ispod na Peručko jezero, Svilaju i lijevo i desno sve naše planine zavisno o vremenskim uslovima. Iza kuće na sjevero-istoku 1,30h hoda nalazi se najviši vrh Dinare Troglav (1913 m) na Bosanskoj strani. Uz popodnevni odmor imali smo neobaveznu mogućnost popeti se na Troglav, međutim kako je Troglav bio u magli, oblacima nije bilo neke velike volje među planinarima ići u kišu i bog zna u kakav kijamet jer smo se je „naužili“ prijašnjih dva dana. Ipak jedan neumorni planinar Ivor odluči ići sam na Troglav, kako ja po svojoj etici, kodeksu vodiča ne prihvaćam da se ide sam na vrh planine, odlučujem, idem i ja sa njim. Krenuli smo prema vrhu, ponekad poslovica kaže hrabre i bog čuva, kapa sa vrha se dignula i mi smo uživali na najvišem vrhu Dinare na  pogledima na sve strane, koristeći naše fotoaparate za nezaboravne uspomene.

Četvrti dan penjemo se na Veliku Duvjakušu (1709 m) tu je postavljen spomenik za poginule pripadnike 7. gardijske brigade legendarnim Pumama, sada je tu i žig HPO. Tu smo odali počast poginulim braniteljima, položivši vijenac a kod križa se pomolili za sve poginule koji su dali živote u obrani domovine. Glavni vodički odbor na čelu sa Kleptonom ipak odlučuje da idemo svi preko Troglava najvišeg vrha Dinare tako da se meni i Ivoru događa ponavljanje gradiva od jučer drugi put na Troglav. Nastavljamo dalje raznim putovima koje poznaju samo Klepton i njegova ekipa preko Jankova brda (1780 m), vode Čatrnje do planinarskog skloništa Rupe, veliki travnati dolac gdje smo prenoćili.

Peti dan od skloništa penjemo se na Lišanjski vrh (1794 m)  oko 1,15min hoda, naši vodiči tvrde da je to drugi vrh po visini u Hrvatskoj, značajan je i po tome što je Hrvatska vojska inženjerija probila cestu sa Bosanske strane i dovezla tenkove na 1700 m što je bilo značajno za oslobađanje naše domovine. Sa Lišanjskog vrha spuštamo se sve do izvora rijeke Cetine gdje se ugodno odmaramo a najhrabriji su se i okupali. Nakon ugodnog, osvježavajućeg odmora malo niže od izvora rijeke Cetine krećemo put mjesta Glavaša poznate točke sa Kijevske strane puta na najviši vrh Hrvatske na Dinaru, Dinara,Sinjal (1831 m) .

Šesti dan krećemo od kontejnera PD „Sinjal“ u Glavašu (550 m) pokraj kule Glavaš na Martinove košare (1350 m) gdje se odmaramo uz gablec, marendu i nastavljamo prema vrhu Hrvatske.

Nakon toliko hodanja putem oluje iznenadio sam se kojom lakoćom smo stigli na sam vrh naše domovine gdje smo se osim tkz. vatrogasnog slikanja upriličili jedan dobar gablec u režiji prijatelja Nikole, Mirjane, Ivora, mene i ostalih koji su htjeli probati naše delicije.

Meni; čvarci, paški sir, domaći bijeli špek, svinjska koljenica, i malo crnog vina za bevandu.

Sa vrha Hrvatske spustili smo se do planinarske kuće na Brezovu gdje smo na jednoj livadi u šumi kraj kuće podigli šatore a i logistika koja je stigla upriličila je dobru večeru, logorsku vatricu i klipove mlade kukuruze.

Sedmi dan, dižemo se jako rano već prije 5 h kako bi stigli sve šatore posložiti pripremiti se za završni  pohod prema Kninskoj tvrđavi. Krećemo koju minutu poslije 6 h sada pojačani jučer novo pridošlim planinarima, vjerojatno nas sada ima u koloni 60-70 spuštamo se pored Badnja (1281 m) prema Crvenoj zemlji gdje su u domovinskom ratu bili položaji neprijatelja njihovi topovi, haubice od kuda su tukli po našim položajima a uništenjem u oluji tog oruđa oslobođen je i Knin. Dolaskom u  mjesto Guge od kuda se inače kreće na Dinaru sa Kninske strane, odmaramo se, presvlačimo se, u jednoobrazne majice, narančaste boje sa logom 4 pohod Put Oluje 2014 ulazimo u Knin u tišini okićeni sa barjacima, hrvatskim zastavama penjemo se na vrh Kninske tvrđave i onda pod Hrvatskim stijegom uz veliko veselje jedan drugom čestitamo, dobivamo zadnji žig i značku, uspjeli smo proći u 7 dana 150 km putem Oluje u odličnoj organizaciji velikih entuzijasta, planinara, odličnog vođenja, velikih poznavaoca Dinare, neprocijenjenog truda logistike, i HGSS-a PU Dinaridi.

Na kraju bi kao vodič HPS-a preporučio vodičima a naročito mladima A kategorije da probaju koju godinu proći Put Oluje, tu se da puno naučiti u svakom smislu, kako bi mogli i sami voditi  ovim prekrasnim destinacijama, vrhovima brda i dolina Dinare.

Željko Avdagić-Deda

 

 

 




 


Vijesti - Otvaranja & Proslave & Obljetnice

Prijava/Odjava Korisnika

Korisničko Ime Lozinka Zapamti me!    Napravi račun...