1. Skip to Menu
  2. Skip to Content
  3. Skip to Footer>

Drugi Planinarski Pohod "Put Oluje 2012."

Ponedjeljak, 30 Srpanj 2012 13:00

Autor Admin

PDF Ispis E-mail

Drugi Planinarski Pohod "Put Oluje 2012."

Nakon što smo uspiješno prešli prošlogodišnji Put Oluje 2011., prvo postavljeno pitanje je bilo dali organizirat i dogodine, uz potvrdan odgovor, svi sudionici su se složili sa jednim, ako Bog da idemo ponovno. Nažalost od nas jedanaest koji smo prošli prošlogodišnji pohod, četvoro nije bilo u mogućnosti sudjelovati i ove godine.

Već nakon prvih neslužbenih razgovora počele su pristizati prijave za ovogodišnji pohod, te smo u PU Dinaridi odlučili ograničiti broj sudionika na pedeset, zbog nemogućnosti servisiranja više ljudi po vrletima Dinare i Kamešnice. Kako su pripreme tekle, tako je se povećavao broj prijava, te smo imali trideset i dvoje prijavljenih sudionika što nam je izgledalo optimalno za ovakav pohod, s obzirom da traje sedam dana. Dali smo si truda pa smo pripremili i dnevnik Puta Oluje sa opisom svake dionice, točaka važnih u Domovinskom ratu, opisom prirodnih vrijednosti, kartom, pečate za kontrolne točke i značku za prijeđen cijeli Put Oluje.

Na sam dan okupljanja 30. srpnja, na gradskom stadionu u Sinju dolazi dvadeset i šet sudionika koji su spremni krenuti na prvu i najveću dionicu sa Voštana , grebenom Kamešnice do Rosnog doca. Sajedamo u bus pa  pravac Voštane ispred crkve Presvetog srca Isusova gdije don Petar Dukić predvodio molitvu za zdravlje sudionika ovog hodočašća, sazvao Duha svetoga da nas čuva na putu i udjelio Božiji blagoslov. Nakon završenog obreda u crkvi radimo zajedničku fotografiju sa našim dožupanom gospodinom Lukom Brčićem, koji nas je došao pozdraviti i zaželjeti sretan put.

Nešto prije devet sati kolona je formirana i idemo prema  planinarskom skloništu sv. Mihovil na Žlabini gdje se već primjećeje da će biti teško držati grupu na okupu, nemamo svi isti tempo hoda niti smo jednako spremni, ali uz manja čekanja svi smo skupa na Konju, najveći vrh Kamešnice 1856 mnv., gdije predvođeni našim Gabelicom  molitvom zahvalimo Bogu što nas je sačuvao do sad i zamolili da nas čuva i dalje. Slijedeće točka okupljanja je planinarsko sklonište i izvor pitke vode Bunarić gdije nas čeka i prvo iznenađenje. Zbog višemjesečne suše uspijeli smo naliti samo petnaestak boca vode, te odlučujemo zbog bržeg napredovanja da se podijelimo u dvije grupe. Idemo dalje preko Blizničkog briga, Garijete, Burnjače, Kurtagića doca na Rosni dolac, gdije sa posljednjima dolazim  nešto iz dvadeset dva sata ili nakon četrnaest sati hoda. Nitko sretniji od mene, svi stigli neozlijeđeni osim nešto žuljeva. Tu je naša logistika pripremila vatru, vruću juhu, mjesto za tabor, hladne lubenice i dr. Nakon kratkog druženja uz vatru spremamo se na počinak sa osmijehom na licu.

Slijedeće jutro 31. srpnja već u šest žamor u taboru iako smo dogovorili polazak u osam. Nažalost troje ljudi sa suzom u oku mi govore da nemogu dalje zbog žuljeva i bolova u mišićima. Nakon kraćeg razgovora Braco odlučuje da će pomoći logistici a Tigar i Zvone idu kući malo se zalječiti da se mogu priključiti na nekoj od slijedeći dionica. No dobro, kao i svako jutro, molitva i polazak na drugu etapu Rosni dolac, Mračna peća, Kurbegova jama , Mali Maglaj. Iako se ova etapa prostire u dužini od skoro 25 km nije naporna, većinom je šetnja po prekrasnim livadama i pašnjacima. Na Mračnoj peći još jedan dokaz dugotrajne suše, na prvom pojilu ne izvire voda, tek poneka kap pa se jedan dio ekipe spustao dublje do jezera da bi natočili vodu. Idemo dalje, uz pratnju bure koja nas hladi i spašava od vrućine, prema Kurbegovoj jami gdije molimo Boga za duše svih stradalnika koji su završili u njenom grotlu i za zdravlje nas i naših obitelji. Dalje prema Malom Maglaju gdje dolazi naš Stipe Božić da bi snimio prilog za dnevnik HTV što nas dodatno veseli. Na Peretovcu kratki odmor i pokret prema Malom Maglaju i velikom mramornom križu koji je postavljen u spomen svim braniteljima Domovinskog rata. Naravno tu je naša vridna logistika, dok oni završavaju gulaš mi postavljamo šatore koje dodatno učvršćujemo zbog jake bure.

Jutro na Maglaju 1. kolovoz, iako prohladno sa smiješkom na licu napuštamo jednu od najvažnijih točaka otpora u Domovinskom ratu, spustamo se preko Sajmišta do mijesta stradavanja dvojice inženjeraca, a malo dalje i troje diverzanata 126 dp. HV. Naravno i tu uputimo Bogu svoje molitve za duše naših suboraca i prijatelja, dalje ispod Vještić gore preko Goveđe kose i Katića torine dolazimo na zgarište kuće pod Troglavom gdije radimo pauzu za ručak. Tu se dijelimo u dvije grupe, jedna ide na Troglav a druga preko Klekovih glavica i sastat ćemo se na Velikoj duvjakuši. Ekipa koja ide na Troglav je krenula, a ostatak ima vremena da se raskomodi u hladu. Tu doživljavam najdirljiviji događaj na pohodu. Naša Dragica koju smo od milja zvali Nevista, kad je izula patike i pokazala noge nemožeš vjerovati. Ne postji mijesto gdije nema žuljeva. Na moj upit da zovemo vozilo da je poveze dobio sam jasan odgovor: Ne, dok mi krv ne počne istijecati iz patika   Šta reći, idemo dalje sa ponosom i tugom prema novootkrivenom spomeniku poginulim pripadnicima 7 gb. HV, legendarnim Pumama na Velikoj duvjakuši gdje se svi okupljamo i odajemo počast poginulima i upućujemo Bogu molitve za njihove duše,  zdravlje i snagu za njihove roditelje. Spustamo se sa Velike duvjakuše iza Torlakove glave gdje je logistika već pripremila tabor za treću noć, tu nas dočekuje i Tigar koji se malo oporavio, spreman da ujutro nastavi pohod sa nama.

Četvrto jutro 2. kolovoz, čudno za ovo doba godine ali ne i na Dinari. Izlazimo iz šatora obučeni u fliseve, kape, rukavice i dobro se tresemo od hladnoće. Netko je spomenio da je u četiri sta izmjereno samo tri stupnja celziusa uz veliku vlagu. Sve se mijenja kad se sunce malo podiglo, spremamo opremu u kamion i krećemo na Janičarsku glavu, Vukosavce   i na Ćorin lacmen, mijesto gdije je izgubio život pripadnik 6 dp. HV gdje također zazivamo Božiju pomoć. Na Ćorinom lacmenu je i nedavno postavljeno planinarsko sklonište sa prekrasnim pogledom na Dinaru, Svilaju, Mosor, Biokovo, Kamešnicu, Perućko jezero, more, Kornate, Sv. Brdo na Velebitu i da ne nabrajam dalje. Poslije marende upućujemo se na Marin bunar gdje nam se priključuje Bero, i nastavljamo prema Antića glavi, poslijednom Srpskom uporištu na ovom dijelu Dinare i dalje na planinarsko sklonište Rupe gdje je kamp za četvrtu noć.

Rupe, 3. kolovoz, nešto ranije ustajanje da bi logistika mogla ranije krenuti i na vrijeme doći na Glavaš. Na Rupama nas napusta naš Gabelica koji ima vjenčanje u obitelji, a kolona se pokreće prema Lišanjskom vrhu 1794 mnv., drugom vrhu po visini u Republici Hrvatskoj. Sa vrha se spustamo na izvor Cetine na dugoočekivano osviježenje. Nakon dužeg odmora krećemo na Glavaš, zaustavljamo se kod križa gdije Biba dostojanstveno mijenja Gabelicu i predvodi zajedničku molitvu, i nastavljamo prema planinarskoj kući gdje nas uz logistiku dočikaju i naši prijatelji iz MK Noćni jahči Trilj, koji su donirali i pripremili ukusnu večeru, pa im se i ovim putem zahvaljujem na večeri, pijesmi i druženju. Tu večer priključuje nam se još osam sudionika koji će ići sa nama poslijednja dva dana.

Šesti dan, 4. kolovoz, malo usporeni, osijećaju se posljedice sinoćnje taratutnje, ali spremni da nastavimo dalje. Zahtijevna dionica ali nitko o tome ne razmišlja, znamo gdje i zašto idemo, pa nam je lakše. I tako uz staru kulu Glavaš, preko Martinovih košara na najveći vrh Hrvatske Sinjal 1831 mnv. preko Dulera na Brezovac gdje ćemo prespavati zadnju noć. Na Brezovcu nam se vratio i naš Zvone u pratnji svog prijatelja Tome.

Dan Oluje, Dan domovinke zahvalnosti 5. kolovoz, rano ustajanje i u šet sati već polazak. Stižu nas dvije gospođe koje su cijelu noć pješačile sa Glavaša preko Sinjala do Brezovca i nastavljaju sa nama do Kninske tvrđave. Putem prema Crvenoj zemlji malo razgovora, svak u svojim mislima. Na Crvenoj zemlji Čerčo, kao i cijelim putem, održi dirljiv govor o samoj Oluji i ljudima koji nepravedno ispaštaja zbog toga. Nastavljamo dalje do sela Guge i ulicama grada Knina sa uzdignutim čelom i ponosom u srcu na Trg Ante Starčevića  gdje je spomenik Hrvatske pobjede Oluja 95. i na samu Kninsku tvrđavu na brdu Spas gdje smo još jednom zahvalili Bogu što nas je sačuvao na ovom našem hodočašću. Još samo da napomenem da je cijeli pohod prešlo dvadeset dvoje planinara, a sveukupno je učestovalo četrdeset, plus troje vrijednih logističara bez kojih nebi bilo moguće pohod privesti kraju.

Hvala Bogu šta nas je sačuvao i podario lijepo vrijeme.
Hvala Hrvatskim braniteljima što su nam omogćili da prolazimo ovim predivnim krajom.
Hvala svim učesnicima PUT-a OLUJE 2012 na strpljenju, razumijevanju i pomoći.
Još jedna stvar koja potvrđuje da ovo nije obični planinarski pohod. Sedam dana, 150 km, 7500mnv ukupno uspona, četrdeset različiti ljudi bez izgovorene niti jedne ružne riječi.

U ime PU Dinaridi Split još jedno veliko hvala.


 


Datum Događaja: 30.07 - 05.08.2012
Autor Članka & Fotografija: Klepton / Dinaridi

 


Vijesti - Otvaranja & Proslave & Obljetnice

Prijava/Odjava Korisnika

Korisničko Ime Lozinka Zapamti me!    Napravi račun...